الشرح

U Medini su postojala jevrejska plemena Benu Kurejza i Benu Nedir. Jedno od njih je u doba džahilijjeta bilo moćnije i jače od drugog, pa su se međusobno dogovorili i postigli sporazum da će odšteta (krvarina) za ubijenog biti sljedeća: Ako ubijeni pripada jačem plemenu, a ubije ga neko iz slabijeg plemena, njegova krvarina će biti pedeset tovara žita. A ako ubijeni pripada slabijem plemenu, a ubije ga neko iz jačeg, njegova krvarina će biti dvostruka – stotinu tovara žita. Tako su postupali sve dok se Allahov Poslanik nije pojavio u Medini. Tada su mu se obje skupine pokorile i prihvatile njegov dolazak. U tom periodu Allahov Poslanik još nije bio izvojevao pobjedu nad svojim neprijateljima niti ih je prisilio na poslušnost, jer je to bilo na samom početku Hidžre, dok je među njima vladao sporazum i primirje. Tada je neko iz slabijeg plemena ubio čovjeka iz jačeg, pa je jače pleme poslalo poruku slabijem: "Pošaljite nam stotinu tovara, onako kako smo dogovorili." Slabije pleme odgovori: "Zar se ikada desilo da dva plemena koja imaju istu vjeru, porijeklo i mjesto boravka, imaju različitu krvarinu – da za jedne ona bude duplo veća nego za druge? Mi smo vam to ranije davali samo zbog nepravde koju ste nam činili i iz straha od vas. A sada, kada je došao Muhammed, više vam to nikada nećemo davati." Gotovo je došlo do rata između njih, pa su se na kraju složili da za sudiju uzmu Allahovog Poslanika kako bi presudio među njima. Tada je jače pleme promislilo i reklo: "Tako nam Allaha, Muhammed vam neće dosuditi dvostruko više nego što dosuđuje njima. Oni su u pravu – to što smo im ranije uzimali bilo je samo zbog naše nepravde i naše nadmoći nad njima." Zatim su poslali ljude da tajno odu kod Muhammeda i saznaju njegovo mišljenje: ako im presudi onako kako žele, prihvatit će ga za sudiju, a ako ne presudi kako žele, odbacit će njegov sud i neće ga prihvatiti. Zato su potajno poslali neke munafike Allahovom Poslaniku kako bi saznali kakav će biti njegov sud. Kada su mu došli, Allah je obavijestio Svoga Poslanika o svemu što su skrivali i namjeravali. I tada je Allah objavio: "O Poslaniče, neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerstvo od onih koji govore: 'Vjerujemo'..." (El-Maide, 41) Pa sve do riječi Uzvišenog: "A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio – takvi su grješnici." (El-Maide, 47) Zatim je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: "Tako mi Allaha, upravo o njima je objavljen govor Uzvišenog: 'A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio — takvi su nevjernici.' (El-Maide, 44), i: '...takvi su nasilnici.' (El-Maide, 45), i: '…takvi su grješnici.' (El-Maide, 47) Upravo na njih se odnose riječi Uzvišenog."